Plaža sa djecom u Sutomoru: plićak, hlad i sigurnost

Putovanje sa djecom traži drugačiju pripremu od putovanja u dvoje. Na plaži se ne gleda samo ljepota obale, nego dubina, dno, hlad i udaljenost do smještaja. Sutomore je za takav odmor praktično mjesto, jer se sve nalazi blizu, a glavna plaža ima dijelove na kojima je ulaz u more postepen i miran.

Šta čini plažu dobrom za djecu

Prvo se gleda ulaz u vodu. Postepen ulaz, bez nagle dubine i bez kamenih ploča, najvažniji je kriterijum. Dijete koje može stajati u plićaku i igrati se bez straha provest će na plaži sate, dok će na strmom i kamenitom dnu izgubiti volju za kupanjem u nekoliko minuta.

Drugo je dno. Sitni šljunak je bolji od kamenja, jer se stopalo ne kliza i ne povređuje kao na kamenu. Tamo gdje ima morskih ježeva ili oštrih stijena, djetetu treba obuća za kupanje, čak i ako je voda plitka i naizgled bezopasna.

Treće je hlad. Dijete se ne može igrati na suncu cijeli dan, a suncobran ili prirodna sjena ispod zida i drveća mijenjaju raspored dana. Plaža bez hlada traži stalno vraćanje u smještaj, što je zamorno i za roditelje i za dijete.

Četvrto je blizina smještaja. Kada se plaža nalazi na nekoliko minuta hoda, dijete može spavati u krevetu, a ne u kolicima na suncu, i može se presvući bez organizovanja prevoza. U Sutomoru je to realno za većinu apartmana u centru, pa je mjesto dobro prilagođeno odmoru sa malom djecom.

Plićak i dno bez kamenja

Na glavnoj sutomorskoj plaži ima dijelova gdje se ulazi postepeno, pa se plićak proteže nekoliko metara od obale. Tu se djeca mogu igrati uz nadzor, a roditelji sjede na samoj ivici vode. Dubina se ipak mijenja nakon nekoliko koraka, pa se granica do koje dijete smije ići određuje odmah, a ne tek kada se nešto dogodi.

Vrijedi prošetati obalom prije nego što se postavi prostirka. Nekoliko minuta hoda pokaže gdje je dno ravno, gdje ima kamenja i gdje se voda brže produbljuje. Roditelji koji to urade prve godine obično zapamte mjesto i vraćaju se na isto, jer znaju šta mogu očekivati.

Na kamenitim dijelovima djetetu treba obuća za kupanje, čak i kada je voda plitka. Sitan šljunak je prijatniji za bosonoge igre, ali oštro kamenje i školjke mogu posjeći stopalo u sekundi. Navika da se obuća nosi na plažu rješava problem prije nego što se pojavi.

Hlad, suncobran i zaštita od sunca

Sunce je na otvorenoj obali jako i kada temperatura nije najviša. Odraz sa vode pojačava zračenje, pa se koža brže crveni nego na istom suncu u gradu. Za djecu to znači kapu sa širokim obodom, laganu majicu i kremu sa visokim zaštitnim faktorom, nanesenu prije izlaska i ponovljenu poslije kupanja.

Suncobran je koristan, ali nije potpuna zaštita. Sunce ulazi sa strane, naročito ujutru i predveče, pa se dijete pomjera prema sjeni, a ne samo stavlja ispod platna. Najbolja zaštita je kombinacija hlada, odjeće i kratkog boravka na direktnom suncu.

Pauza u smještaju nije gubljenje dana. Dijete koje prespava najtoplije sate vraća se na plažu odmorno i igra se do večeri, dok dijete koje ostane na suncu postaje nervozno i podložnije opekotinama. Za roditelje je to i jedini dio dana kada se može odmoriti bez stalnog gledanja u vodu.

Najbolje vrijeme dana sa djecom

Jutro je najbolje vrijeme. Voda je mirna, plaža praznija, a sunce još nije jako. Djeca se tada najviše igraju, a roditelji mogu sjediti bez stalnog brisanja znoja i traženja hlada. Ko dolazi između osam i deset sati, ima najbolji dio dana.

Podne treba preskočiti. Između jedanaest i šesnaest sati vrućina je najveća, a plaža najpunitija. Tada je razumnije vratiti se u smještaj, jesti i odmoriti, pa ponovno izaći poslije šesnaest sati. Djeca se u tom ritmu manje umaraju i navečer su raspoložena za šetnju.

Veče je vrijeme za obalu bez kupanja. Tada se šeta, gleda more i bira sladoled, a dan se završava bez borbe oko odlaska sa plaže. Taj miran završetak dana često je važniji od same kupke.

Septembar je za djecu često bolji od jula. More je još toplo, škole su počele pa je gužva manja, a vrućina nije tako jaka. Porodice koje mogu birati termin često biraju upravo taj period, jer dijete na plaži provede više vremena bez rizika od pregrijavanja.

Oprema koja olakšava dan

Osnovna oprema za djecu je jednostavna: pelene za kupanje, rezervna odjeća, peškir, voda i nešto za jelo. Vrijedi ponijeti i vlažne maramice, kesu za mokre stvari i malu prostirku koja se ne boji pijeska i šljunka. Sve to staje u jednu torbu ako se pakuje promišljeno.

Za stariju djecu korisne su rukavice za plivanje ili prsluk, ali pomagala ne zamjenjuju nadzor. Roditelj treba da bude na dohvat ruke, bez obzira na pomagalo. Igračke za vodu i kanta za pijesak zabave dijete duže od bilo koje skupe opreme.

Kolica su korisna na šetalištu, koje je ravno i popločano, ali na šljunku se teško guraju. Za plažu je bolja nosiljka ili torba koju dijete može samo nositi. Ko dolazi izdaleka, bira smještaj blizu obale i izbjegava svakodnevno nošenje svega potrebnog.

• Birajte dio plaže sa postepenim ulazom u vodu
• Obuća za kupanje štiti od kamenja i morskih ježeva
• Hlad je obavezan, suncobran sam nije dovoljan
• Najbolje vrijeme za djecu je jutro i kasno popodne
• Pomagala za plivanje ne zamjenjuju nadzor roditelja

Sigurnosna pravila koja se ne preskaču

Granica do koje dijete smije u vodu određuje se prije ulaska, a ne u vodi. Pravilo treba da bude jasno i jednostavno, na primjer do koljena ili do pojasa, i da važi cijeli dan. Djeca ga lakše prihvate kada vide da ga se i odrasli pridržavaju.

Roditelj ne ulazi u vodu sa telefonom u ruci i ne ostavlja dijete samo ni na minut. Na plaži je dovoljno da se pažnja skrene na razgovor ili na telefon, pa da dijete nestane iz vidokruga. Ko putuje sa više odraslih, unaprijed se dogovara ko je zadužen za djecu u vodi, a ko za opremu.

Ako se dijete izgubi, ne treba trčati u svim pravcima. Prvo se gleda prema vodi i prema najbližem izlazu sa plaže, a zatim se obavještava osoblje obližnjeg objekta i traži pomoć na plaži. Dogovor sa djetetom o tome gdje se nalazi prostirka i kako izgleda osoba kod koje treba da ide, rješava većinu panike prije nego što se pojavi.

Sunce i tečnost su dio iste priče. Dijete koje se dugo igra u vodi ne osjeća žeđ, a znakovi dehidracije su tihi: manje energije, glavobolja, odbijanje hrane. Vodu treba nuditi redovno, u malim količinama, a ne čekati da dijete samo zatraži.

Na kraju, najvažnija oprema nije stvar koja se kupuje. To je rutina: isto mjesto, isto vrijeme, ista pravila i isti izlaz sa plaže. Kada dijete zna šta može očekivati, odmor postaje mirniji za sve, a Sutomore svojom veličinom tome pomaže više nego bilo koja atrakcija.