Kupanje u Sutomoru: sigurnost, dno i morske struje

More je najveći dio odmora i najveći dio rizika. Većina nezgoda na plaži ne dogodi se zbog velikih talasa ili nepoznatih struja, nego zbog rutine: uđe se u vodu bez gledanja, precijeni se sopstvena kondicija i potcijeni sunce. Sutomore ima mirnu obalu i postepen ulaz na većem dijelu plaže, ali to ne znači da pravila prestaju da važe.

Provjera uslova prije ulaska u vodu

Prije nego što se uđe u vodu, vrijedi zastati na nekoliko sekundi i pogledati obalu. Boja vode pokazuje dubinu, a pjena i mjehurići pokazuju gdje se dno podiže. Tamo gdje je voda tamnija, dublje je; tamo gdje se vide kamen i šljunak, pliće je i lakše se kontroliše kupanje.

Treba pogledati i da li ima drugih kupača i gdje se oni zadržavaju. Ako većina stoji u plićaku, vjerovatno je dno neravno ili ima kamenja dalje od obale. Lokalno znanje je najbolji vodič, pa se slobodno pita domaćina ili osobu iz obližnjeg objekta gdje je ulaz najlakši.

Vrijedi pogledati i da li na obali ima drugih znakova: postavljenih oznaka, opreme za spašavanje ili upozorenja. Njihovo odsustvo ne znači da je mjesto opasno, ali znači da nema stalnog nadzora. U tom slučaju se kupa bliže obali i ne računa na to da će neko primijetiti problem umjesto vas.

Vjetar, talasi i strujanje

Vjetar mijenja more brže od bilo kojeg drugog faktora. Kada zapuše jače, talasi podižu dno, voda se zamuti, a ulazak postaje nesiguran. U takvim danima kupa se bliže obali, ne pliva daleko i ne pušta djecu u vodu bez stalnog nadzora.

Strujanja su najveći problem na otvorenoj vodi, naročito oko rtova i tamo gdje se obala lomi. Ako se primijeti da voda vuče u jednom pravcu, ne treba plivati protiv nje. Bolje je plivati paralelno sa obalom dok se ne izađe iz zone, a zatim se vratiti prema plićaku.

Popodnevni povjetarac je čest i obično nije opasan, ali podiže male talase koji zamaraju djecu i slabije plivače. Ko primijeti da se more mijenja, izlazi iz vode ranije, a ne kada više nema snage.

Na ovom dijelu obale se osjeti i uticaj vremena izvan mjesta. Kada duva jugo, more je toplije, ali nemirnije i mutnije, a kada duva bura, voda je bistrija i svježija, ali sa jačim udarima sa kopna. Te razlike su dio lokalnog iskustva i lako se nauče u nekoliko dana.

Kamenito dno i morski ježevi

Dno u Sutomoru nije svugdje isto. Na dijelovima je sitan šljunak, na dijelovima kamen i stijena, a negdje ima morskih ježeva. Ulazak bez obuće na takvim mjestima često završi posjekotinom ili ubodom, a povreda stopala na odmoru je posebno nezgodna.

Obuća za kupanje je najjednostavnija preventiva. Ne treba biti skupa ni specijalna: dovoljna je patika sa đonom koji ne klizi. Ko ide na manje plaže ili u uvale, tu obuću nosi obavezno, jer tamo nema uređenog prilaza ni očišćenog dna.

Ako dođe do uboda ježa, ne treba ga vaditi iglom na plaži i bez dezinfekcije. Najbolje je potražiti pomoć u obližnjoj ambulanti ili kod osoblja objekta, a do tada nogu držati van vode. Za posjekotinu je dovoljno isprati ranu čistom vodom i pokriti je, a ako je dublja, potražiti ljekara.

Stopala su najizloženiji dio tijela, jer se povrede najčešće događaju na prvih nekoliko metara od obale. Ko nosi obuću za kupanje, rizik svodi na minimum i ne mora gledati u dno pri svakom koraku. To je posebno važno za djecu koja trče u vodu bez gledanja.

Sunce, vrućina i toplotni udar

Sunce djeluje i kroz vodu i kroz tanku odjeću, pa se opekotine često jave tek navečer, kada je prekasno za prevenciju. Krema sa zaštitnim faktorom nanosi se prije izlaska, ponavlja poslije svakog kupanja i ne štedi na ramenima, nosu i stopalima.

Toplotni udar nije samo posljedica ekstremne vrućine. Dugo stajanje na suncu, nedostatak vode i naporan dan dovoljni su da se tijelo pregrije. Znakovi su glavobolja, vrtoglavica, mučnina i nagli umor. Tada se osoba vodi u hlad, daje joj se voda i ne ostavlja samu.

Najbolja zaštita je raspored. Najtopliji dio dana provodi se u hladu ili u smještaju, a kupanje se pomjera na jutro i kasno popodne. Voda se pije i kada se ne osjeća žeđ, jer se žeđ javlja kasnije nego što tijelo izgubi tečnost.

Hlad ne treba tražiti samo pod suncobranom. Zid uz šetalište, drveće i terase pružaju bolju zaštitu od platna koje propušta svjetlo sa strane. Ko sjedi u hladu i pije vodu, može provesti na plaži cijeli dan bez posljedica, dok isti dan na direktnom suncu iscrpljuje i mlade i zdrave ljude.

Djeca i slabi plivači

Djeca se kupaju samo uz nadzor odrasle osobe koja je u vodi ili na samoj ivici. Pomagala za plivanje daju sigurnost, ali ne garantuju ništa: prsluk može da se okrene, a rukavice da se skliznu. Zato se granica ne pomjera zato što dijete ima pomagalo.

Slabi plivači ne idu dalje od mjesta gdje mogu stajati. To pravilo zvuči strogo, ali spašava živote. Ko ne pliva sigurno, kupa se u plićaku i ne pokušava dostići drugu obalu ili plutajuću atrakciju, ma koliko blizu izgledala.

Sa djecom je korisno dogovoriti mjesto susreta ako se izgube. To može biti prostirka, ulaz na plažu ili obližnji kafić, ali mora biti nešto što dijete može prepoznati i opisati. Dogovor se ponavlja svakog dana, jer se djeca uzbude i zaborave ono što je rečeno prije nedjelju dana.

• Provjerite dno i dubinu prije ulaska u vodu
• Obuća za kupanje štiti od kamenja i morskih ježeva
• Ne plivajte protiv struje, idite paralelno sa obalom
• Krema, kapa i voda štite od sunca i toplotnog udara
• Djeca se kupaju samo uz nadzor odrasle osobe

Šta uraditi kada nešto pođe po zlu

Prvo se zove pomoć. U Crnoj Gori se hitne službe dobijaju na jedinstveni broj 112, a na plaži se može tražiti pomoć i od osoblja obližnjeg objekta. Ne treba čekati da se situacija popravi sama, jer se u vodi vrijeme mjeri sekundama.

Ako osoba izlazi iz vode onesviješćena ili iscrpljena, ne pomjera se bez potrebe i ne ostavlja samu. Pokriva se, daje joj se voda ako je pri svijesti i čeka se pomoć. Ko ne zna prvu pomoć, ne improvizuje, nego sluša uputstva dispečera.

Nikome se ne prilazi u vodu bez pomagala ako je u panici, jer se time najčešće dobijaju dva utopljenika umjesto jednog. Bolje je dobaciti prsluk, dasku ili uže i pozvati pomoć. Ko je siguran plivač, ulazi u vodu sa pomagalom i sa svjesnošću da će ga osoba u panici vući prema dnu.

Većina ovih situacija ne dogodi se onima koji ne znaju plivati, nego onima koji su sigurni u sebe. Zato je pravilo jednostavno: more se poštuje svakog dana iznova, bez obzira na iskustvo i broj provedenih sezona na istoj plaži.

Sigurnost na plaži nije tema za jedan razgovor na početku odmora. To je niz malih odluka koje se donose svakog dana, od mjesta gdje se ostavi peškir do trenutka kada se izlazi iz vode. Ko ih donosi svjesno, može uživati u moru bez brige koja kvari odmor.