Kako napisati dobar oglas: naslov, opis i kontakt koji rade

Dobar oglas se prepozna prije nego što se pročita do kraja. Naslov kaže o čemu se radi, prvi red daje razlog da se ostane, a ostatak odgovara na pitanja koja bi gost ionako postavio telefonom. Sve ostalo je pitanje reda i tačnosti, a ne talenta za pisanje.

Naslov koji kaže o čemu se radi

Naslov nosi najveći dio posla, jer se u listi vidi prije svega ostalog. Ako iz njega ne može da se zaključi šta se nudi, gost ga preskače bez otvaranja, ma koliko opis bio dobar. Zato u naslovu treba da stoji predmet ponude, a ne opšta ocjena.

Razlika je jasna kada se uporede dvije formulacije. Prva kaže da je smještaj odličan i povoljan, druga kaže da je u pitanju dvosoban apartman sa terasom, na nekoliko minuta od plaže. Druga nosi informaciju, prva nosi samo stav onoga koji je piše, a stav gost ne može da provjeri.

Naslov ne treba da bude ni predugačak. Ako se u njega stavi sve, gubi se ono najvažnije, jer pažnja na listi traje kratko. Dovoljno je da se spoje dvije stvari: šta je u pitanju i po čemu se razlikuje od sličnih ponuda u istom mjestu.

Prvi red nosi najvažnije

Prvi red opisa odlučuje da li će se čitati drugi. Zato se u njega stavlja informacija koja je za gosta najvažnija, a to je najčešće lokacija, kapacitet ili uslov koji ga zanima. Uvodne rečenice o tome kako je Sutomore lijepo mjesto troše prostor koji je mogao da nosi konkretan podatak.

Isto važi i za oglase koji nijesu o smještaju. Ako se nudi prevoz, prvi red kaže na kojoj relaciji i u koje vrijeme. Ako se prodaje oprema, kaže se šta je u pitanju i u kakvom je stanju. Gost ne treba da čita tri rečenice da bi saznao osnovnu stvar.

Kratkoća nije isto što i oskudnost. Dobar prvi red može biti i dvije rečenice, ako obje nose podatak. Loš može biti jedna, ako ne kaže ništa. Mjerilo je uvijek isto: može li gost iz tog reda da zaključi da li ga ponuda zanima ili ne.

Detalji koji sprečavaju pogrešna očekivanja

Najveći dio razočaranja u oglasima dolazi iz detalja koji su prećutani, a ne iz onih koji su pogrešno napisani. Gost zamisli objekt prema onome što pročita, a stvarnost uvijek ima dodatne pojedinosti: sprat, buka sa ulice, pogled na susjednu zgradu, dijeljeno dvorište.

Zato je korisno navesti ono što može da bude pitanje, čak i kada nije pohvalno. Podatak da se radi o trećem spratu bez lifta nije nedostatak ako gost to zna unaprijed, ali jeste problem ako se otkrije sa torbama u hodniku. Isto važi za udaljenost od plaže, način grijanja ili broj kupatila.

Vrijedi napisati i šta se dobija, a šta ne. Posteljina, peškiri, klima i internet se u oglasima često podrazumijevaju, a u praksi nijesu uvijek uključeni. Kada se to razgraniči, gost zna šta da ponese i ne postavlja pitanja koja se ponavljaju iz sezone u sezonu.

Kontakt i vrijeme kada ste dostupni

Kontakt je dio oglasa koji se najčešće zanemari, a bez njega ni najbolji tekst ne daje rezultat. Broj mora biti tačan i dostupan u vrijeme kada gosti zovu, jer propušten poziv u sezoni obično znači da je gost već našao drugu ponudu.

Pored broja je korisno napisati i kada se javljate. Ako radite i ne možete da odgovorite tokom dana, bolje je da to piše, nego da gost zaključi da se niko ne javlja. Kratka napomena o vremenu dostupnosti smanjuje broj propuštenih razgovora i na strani gosta i na strani domaćina.

Ako se kontakt ostvaruje porukom, vrijedi navesti šta u njoj treba da stoji: termin, broj osoba i pitanje. Tako se razgovor ne razvlači na deset poruka, a dogovor se zaključuje u nekoliko jasnih koraka, što je u punoj sezoni jedina realna dinamika.

Šta izbaciti prije objave

Prije objave vrijedi pročitati tekst i ukloniti sve što ne pomaže gostu. To su rečenice o tome kako je mjesto najljepše na obali, obećanja o nezaboravnom odmoru i opšti opisi koji se mogu naći na svakoj stranici. Takvi dijelovi troše prostor i umanjuju povjerenje u ostatak teksta.

Izbaciti treba i sve što se ne može provjeriti: tvrdnje o najboljoj lokaciji, o najnižoj cijeni ili o tome da je ponuda jedinstvena. Gost koji dođe i vidi da to nije tačno izgubiće povjerenje u sve ostalo što je pročitao, uključujući i podatke koji su bili istiniti.

Na kraju, treba ukloniti i sopstvene navike pisanja. Dugačke rečenice, mnoštvo zagrada i skraćenice koje razumije samo domaćin ne pripadaju oglasu. Tekst treba da bude takav da ga razumije neko ko o Sutomoru ne zna ništa osim da tamo ide na odmor.

Provjera iz ugla gosta

Najbolja provjera je čitanje sopstvenog oglasa kao da ga prvi put vidiš. Pitanja koja se tada pojave su ista ona koja bi postavio gost: gdje se tačno nalazi, koliko je do plaže, šta je uključeno, kako se plaća. Ako na njih nema odgovora u tekstu, oglas nije završen.

Korisno je i da se tekst pročita naglas. Ono što se pri čitanju zaglavi, zaglaviće se i gostu, a rečenice koje se ne mogu izgovoriti u jednom dahu obično su i predugačke za ekran telefona, sa kojeg se većina oglasa i čita.

Na kraju, dobro je zamisliti da se oglas čita u žurbi, između dvije obaveze, na telefonu sa slabom vezom, u redu ili na plaži. Ako se i tada razumije šta se nudi i kako se kontaktira, tekst je završio svoj posao. Ako se mora vraćati na početak, znači da prvi red nije nosio ono što je trebalo.

• Naslov neka kaže šta se nudi, ne kako je lijepo
• U prvom redu stoji najvažniji podatak za gosta
• Navedite i ono što može da bude pitanje ili zamjerka
• Kontakt mora biti tačan i dostupan u sezoni
• Prije objave uklonite sve što se ne može provjeriti

Pisanje oglasa nije književni posao. Dovoljno je da tekst bude tačan, kratak i čitljiv, i da se na kontakt zaista odgovori. Sve ostalo su nijanse koje se popravljaju poslije prve sezone, kada se vidi koja pitanja gosti ponavljaju i šta u tekstu nedostaje.